AFŽ je osnovan u Bosanskom Petrovcu, a za prvu predsednicu izabrana je Kata Pejnović.
Tokom rata AFŽ je aktivnosti koncentrisao na mobilisanje žena i pružanje pomoći jedinicama partizanske Narodnooslobodilačke vojske i organima vlasti u organizovanju pozadine, učešće u oružanim i diverzantskim akcijama, brigu o deci, razvijanje bratstva i jedinstva medju ženama, kulturno-prosvetno uzdizanje žena.
Žene su dale veliki doprinos borbi za oslobodjenje Jugoslavije. Od 1941. do 1945. godine u Narodnooslobodilačkoj vojsci borilo se oko 100.000 žena. Poginulo je 25.000 žena, 40.000 žena je ranjeno, a 3.000 ostalo nesposobno za rad.
Tokom rata oko 2.000 žena postale su oficiri. Partizansku spomenicu 1941. je dobilo 3.344 žena, a Ordenom narodnog heroja odlikovana je 91 žena.
Osnivanju AFŽ-a prethodili su antiratni protesti žena koje su se zalagale za mir i demonstrirale protiv nastupajućeg fašizma.
Štrajku rudara u Trbovlju 1934. godine pridružilo se i u njemu aktivno učestvovalo oko 2.000 žena, a više od 5.000 žena demonstriralo je 1935. godine protiv fašizma pred nemačkim konzulatom u Zagrebu i zahtevale mir.
U akciji žena za mir i slobodu 1936. godine prikupljeno je 600.000 potpisa žena, a časopis “Žena danas” 1939. godine pokrenuo je organizovanu akciju i borbu za pravo glasa žena.
Učešćem u antifašističkom pokretu pre rata i u NOB tokom rata žene su se borile i za ravnopravan status u društvu i pravo glasa.
Fočanskim i Krajinskim propisima ženama 1941. godine je priznato aktivno i pasivno biračko pravo koje su one već iste godine koristile prilikom izbora narodnih odbora kao novih organa vlasti.
Sve što je kasnije zapisano u ustavima Jugoslavije i zakonima rezultat je borbe samih žena u feminističkim i antifašističkim ženskim organizacijama pred rat i njihove borbe u toku rata.
Na osnovu Zakona o biračkim spiskovima 1945. godine, žene su stekle pravo učešća na izborima te godine, a Ustavom FNRJ 1946. godine žene su izjednačene sa muškarcima u svim oblastima privrednog, društvenog i političkog života.