Neprijateljska ofanziva na Kozari pod kodnim nazivom "Zapadna Bosna" počela je 10. juna 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjenih nad srpskim narodom ikada.
Nemačke i ustaške jedinice sa oko 35.000 vojnika zatvorile su obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti, a u opkoljenom području 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda branilo je zbeg sa oko 80.000 srpskih civila.
Tokom neprijateljske ofanzive na Kozari i u Potkozarju spaljeno je, uništeno i opljačkano 140 sela.
Partizanske jedinice su u noći 3. na 4. juli 1942. godine, nakon intenzivne bitke, probile obruč kod brda Patrija između Prijedora i Kozarske Dubice.
Iz neprijateljskog obruča uspelo se probiti oko 800 boraca i 10.000 civila, dok je zarobljeno 68.600 srpskih civila, među kojima više od 23.000 dece koji su odvedeni u logore Jasenovac i Staru Gradišku, gde su podvrgnuti mučenju i najsurovijim metodama usmrćivanja.
Dodik: Stradanje na Kozari ne sme biti zaboravljenoMilorad Dodik je istakao da je zajedno s predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem ranije dogovorio da zajedno obeležavaju važne datume iz srpske istorije, a jedan od njih je Kozara.
"Kozaračka epopeja živi i živjeće. Zato smo ovdje zajedno i šaljemo jedinstvene poruke", rekao je Dodik.
Naglasio je da svake godine na toj manifestaciji sećanja čuje saznanje o Kozari koje je, kako je rekao, uvek saznanje o stradanju, a nikada nije saznanje o pravdi.
"Monstrum od NDH je organizovao logore za djecu kroz koje je prošlo 32.000 kozaračke djece. Ta djeca su bila jedina djeca na svijetu koja su imala svoj logor, to je uradila NDH, to je bila zvanična politika te države", istakao je Dodik.
Naveo je da sve generacije Kozare i Potkozarja to pamte, kao i on, jer je vaspitan na stradanju Kozare.
Ukazao je da je predstava koju je stekao u porodici o ustašama i Nemcima bila toliko stravična da i danas ponekad oseti strah od njih.
Dodik je podsetio i da je, kako je naveo, Titov režim o tome govorio drugačije.
Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin poručio je na Mrakovici da se ne stvara srpski svet da bi nekom pretio, već da se ne bi ponovila Kozara.
Kod spomen-krsta parastos stradalim služilo je sveštenstvo Eparhije banjalučke, a nakon toga su položeni venci i cveće na centralni spomenik.