Zašto su bogati Skopljani brzo propadali?
Postoji skopska legenda koja kaže da je u vrlo stara vremena trgovac posetio Skoplje i došao u sukob sa domaćim trgovcima.
Izbila je velika svađa, i on je proteran iz grada.
Zauzvrat, trgovac ih je opsovao, psujući ih ovako: „Nikad da ne procveta trgovina u Skoplju, a lokalno stanovništvo neka nema dobitak iz trgovinskih poslova!“
Naravno, grad na Vardaru je bio i ostao trgovački grad, ali ono što se kasnije dogodilo u trgovini činilo se da potvrđuje ovo prokletstvo.
Narod je počeo da veruje da je došlo do prokletstvа, jer je bogatstvo skopskih trgovaca trajalo vrlo kratko.
Naravno, bilo je izuzetaka, ali verovanje u takav znak ostalo je.
Istraživač iz perioda između dva rata analizirao je mnogo takvih konkretnih slučajeva i zaključio da se ta otkupnina dogodila i bila prisutna u većini sudbina poznatih industrijskih trgovaca.
Da li je sve to bila samo slučajnost, popularno verovanje ili se legenda o proteranom trgovcu zaista obistinila?
Istraživač navodi nekoliko primera, koji su upečatljivi podacima da su skopski trgovci vrlo brzo stradali, odnosno da je njihovo bogatstvo trajalo vrlo kratko.
„U Skoplju se veruje“, rekao je, „da samo stranci imaju koristi od trgovine u gradu, ali ne i lokalni trgovci“.
Još zanimljivije od ovog je uverenje da u Skoplju bogatstvo ne važi.
Šta je ova izjava zapravo značila da bogatstvo nema?
Bogatstvo nije mogla da održi ni prva generacija naslednika u porodici, a kamoli druga ili treća generacija.
Takođe ćemo navesti neke konkretne, upečatljive primere o kojima smo govorili.
Skopski trgovački prvenac Hadži Trajko (po ocu se prezivao Hadži Dojčin, a poreklom je iz Patiške reke, kod Skoplja) imao je veliko bogatstvo, bio je poznati donator i humanista i jedan od najveštijih ljudi u oblasti trgovine.
Nije samo poklonio plac u Pajku Maalu za izgradnju crkve „Sv. Bogorodica “ali je bio i neka vrsta njenog osnivača.
Supruga hadži Trajka nosila je zlatne i dijamantske cipele.
Sve je u njima sjalo sjajem.
Ali kao u romanu ili filmskoj priči, sve se to iznenada srušilo.
Smrću Hadži Trajka, sredinom 19. veka, nestalo je i imovine i bogatstva.
Da bi drama bila veća, tadašnji očevici su rekli da je supruga Hadži Trajka dovedena u situaciju da pita, pred vratima crkve koju je sagradio njen suprug!
Ovaj poznati skopski trgovac i čorbadžija imao je dva sina: Hadži Nikolu-Nikče i Hadži Kosta-Kočo.
Pokušali su da trguju sa Sarajevom, Kijevom i Odesom, ali su ih tada žestoke političko-crkvene borbe u Skoplju sprečile, a nisu uspeli.
Praktično, bogatstvo nije preneto ni na prvu generaciju.
Ali ovo nije jedini slučaj.
Sličan primer se spominje i kod trgovca Krste Ipekdžije (Ipekdžija je proizvodnja i trgovina svile), čija je supruga takođe imala tragičnu sudbinu.
Iako su muž i porodica bili imućni, a nekada je nosila zlatne verige, umrla je u velikoj bedi kao sluga u tuđoj kući.
U tom kontekstu pominju se i trgovci, Zafir Malev, Hadži Kosta Stevčević i drugi.
To naravno ne znači da je trgovina u Skoplju bila neuspešna i da je svaki trgovac tako završio.
Suprotno tome, primeri koje smo naveli, međutim, nisu bili retki.
Kasnije, početkom 20. veka i u periodu između dva rata, trgovina dobija zamah industrijskim proizvodima, otvoren je veliki broj industrijskih objekata.
Razvili su se mlinovi i fabrike, pivo, tekstil, koža, hrana, metalurška, duvanska, građevinska industrija, zatim proizvodnja lekova i čokolade, drvna i hemijska industrija i bankarstvo.
Nije slučajno što je u Skoplju 1925. godine otvorena Trgovačka akademija.
U pivarskoj industriji poznati su Česi Victor Zeiss i Carlo Husnik, u tekstilnoj industriji Dimitar Atanasov, zatim partneri Agop Dikidžijan, Bogos Arkaganian i Hamid Mahmud, u kožarskoj industriji Dimce Vučidolec, Škaperda, u trgovini građevinskim materijalom Ru, Braća Popović, u trgovini automobilima i benzinom, kao i u autobuskom saobraćaju, braća Šaban paša u mlinskoj industriji, braća Papateodosi i braća Galić, u trgovini gvožđem, braća Krajničanec u grafičkoj industriji, fabrika alkaloida i so Ognjanovi, poznate su i porodice Nastevi, Ikonomovi, Aroesti, Kalajdžievi i druge.
Ali sumnja u „bogatstvo koje ne traje“ ponovo je prisutna, podsećajući nas na legendu s početka teksta.
Pored mnogih uspeha, međutim, bili su prisutni i bankroti i bogatstvo se nije moglo preneti na potomke.
Takav je slučaj sa jednim od najpoznatijih trgovaca, Petrom Atanasov-Čučupetrovim, koji je loše završio zbog neplaćenih dugova poveriocima.
Kaže mi jedan od starijih Skopljana koji ima više od devedeset godina ovih dana (2019), da su pre rata, na posebnom mestu na trgu, u kafiću „Marger“ bile licitirane kuće, koje su prethodno bile pod hipotekom.
Međutim, nije u pitanju samo legenda, već najčešće istorija i istorijski uslovi.
Izvor: Večer.mk