Šta su pokazali izlazni transferi crveno-belih u poslednjih deset godina i šta o tome kažu Zoran Stojadinović i Ranko Stojić
Da postoji sprava koja savršeno izračunava pravi trenutak za prodaju, oslanjajući se na algoritam sa realnim potencijalom, godinama i kretanjima na evropskom tržištu, kreator te tehničke inovacije verovatno bi dobio "Nobelovu" nagradu za sport i tehnologiju. Mnogi klubovi su već počeli da koriste veštačku inteligenciju u odabiru pojačanja – poput španske Sevilje – dok se Crvena zvezda, kao i svi klubovi sa ovdašnjeg podneblja, oslanja na instinkt, osećaj i blagu kocku.
Govorimo o izlaznim transferima.
Crvena zvezda se ove zime jako vratila na tržište, prodavši robu za 18.800.000 evra, uz dva jaka transfera Koste Nedeljkovića u Aston Vilu (peti najveći transfer u istoriji kluba) i Jovana Mijatovića u Njujork Siti. Bio je to povod za ponovno podgrevanje decenijske priče o tome da li je izabran idealan trenutak. Ne zbog toga što Crvena zvezda ne može bez momaka rođenih 2005. godine, već mogućnosti da bi u budućnosti mogla više da zaradi od najnaprednijih pupoljaka iz omladinske škole. Posebno, što je veliki deo navijačkog korpusa jako osetljiv na decu kluba.
Jednako osetljiv, koliko su rigidni predstavnici stranih klubova koji dolaze da gledaju mečeve Crvene zvezde i ostalih srpskih klubova. Jer njih ne interesuje suvi kvalitet, već isključivo potencijal koji može da se oblikuje za top nivo fudbala. Mozzart Bet Superliga to nije.
Pod pretpostavkom da Kosta Nedeljković bude na spisku Dragana Stojkovića za Prvenstvo Evrope u Nemačkoj. Pod pretpostavkom da tamo Orlovi izgledaju dobro i da se plasiraju u narednu rundu, uz svesrdnu pomoć desnog beka iz Smedereva, jasno je da bi cena Koste Nedeljkovića bila značajno veća. Ali u toj jednačini projektovane lepe budućnosti ima mnogo “ako”.
Činjenica je da Zvezda u narednih šest meseci neće igrati velike utakmice izuzev večitog derbija, a da je Kostu Nedeljkovića prodala korektna partija u Lajpcigu i pariranje Džeku Grilišu u sudaru sa Mančester Sitijem. Kao što je jasno da je Jovan Mijatović privukao pažnju Siti Grupe jesenjom simultankom. Jer davao je golove gde god je stigao: za prvi tim Crvene zvezde, za omladince matičnog kluba u Ligi šampiona, za omladinsku selekciju Srbije je upisao het-trik protiv Italije (za samo 45 minuta).
Veljko Nikolić (©Starsport)Veljko Nikolić (©Starsport)
Čak i ako veruju u karakterno-psihološki profil Koste Nedeljkovića i Jovana Mijatovića, moguće je da su na Marakani, prilikom prvih ozbiljnih ponuda, govorili o izanđaloj frazi o duvanju u mleko i jogurt. Jer moguće je da će se ispostaviti da je za Nedeljkovića u Mijatovića suviše rano, ali za neke igrače, koji su bili zalog velikog kockanja u Ljutice Bogdana, vrlo brzo je postalo kasno. Govorimo pre svega o Veljku Nikoliću, pošto je srpski šampion, verujući u njegov potencijal, odbijao i razgovore na temu eventualne prodaje. Kada je na kraju stigla ponuda Spartaka iz Moskve vredna 4.000.000 evra uz bonuse i procente, iz Ljutice Bogdana je stigao negativan odgovor. Svi znamo kako se ta priča završila.
“Kada pričamo o prodaji mladih igrača, moramo da uzmemo u obzir da je svako od njih priča za sebe. Prvo, treba ispitati koliko klub veruje zaista u njih, da li se uklapaju u igru i sistem trenera… Konkretno, siguran sam da je Crvena zvezda napravila vrhunski potez prodajom Mijatovića i Nedeljkovića.
Velike su to pare i moje iskustvo govori da bi u budućnosti teško mogli da dobiju slične ponude. Mogu ja nekada da se ne slažem sa Terzićem i Mrkelom u odabiru igrača i profila za Crvenu zvezdu, ali na ovome im čestitam i skidam kapu”, kaže za Mozzart Sport poznati srpski menadžer Zoran Stojadinović.
Pre Koste Nedeljkovića i Jovana Mijatovića, Crvena zvezda je sporadično pravila izlazne transfere, čak se tad na te poslovne poteze gledalo kao na mnogo veće poduhvate. Pre svega kada je reč o Marku Grujiću i njegovom odlasku u Liverpul za sedam miliona evra. Jeste tada Čelsi poslao primarnu ponudu od 2.500.000 evra, dolazili su u Beograd predstavnici Sasuola i Anderlehta, ali su Redsi poslali cifru koja se ne odbija. Jer Crvena zvezda u tom trenutku nije bila konkurentna u Evropi, nije imala sadašnji potencijal.
“Nisam ličan, ali zapamtite moje reči. Da te zime Marko Grujić nije otišao u Liverpul za sedam miliona evra, takva cifra se nikada više ne bi pojavila. Ni blizu. Možda bi maksimalan ulog bio tri ili četiri miliona evra. Neću reći ništa novo ako vam kažem da stranci ovde vide samo decu. Ali da je kratak period za njihovu prodaju. Grujić je najbolji primer, jer je on kasnije izgradio karijeru na ugovoru sa Liverpulom”, premotava film Stojadinović, koji je i posredovao u Grujićevom transferu na Enfild.
Crvena zvezda je do pre godinu ili dve imala jasnu politiku. Svaka ponuda od pet miliona evra za neizbrušene igrače je dobra. Sa Kostom Nedeljkovićem i Jovanom Mijatovićem je napravljen iskorak, a prema Stojadinovićevim rečima možda je trenutak da crveno-beli rizikuju.