Američke krofne su jedno od najprepoznatljivijih peciva na svetu. Za razliku od krofni na našim područjima, imaju nešto drugačiji izgled.

Ako pitate ljubitelje slatkih peciva, ova poslastica se može jesti u bilo koje doba dana. Međutim, iako se smatra američkim tradicionalnim desertom, njena receptura najverovatnije potiče iz Evrope.

Najpoznatija priča o njima seže do imigracija Holanđana u SAD. Evropski stanovnici doneli su svoje običaje i kuhinju na novi kontinent. Jedan od njih je ono što nazivaju "Olykokes", što je pecivo od testa prženog u ulju.

Problem je bio u tome što je prilikom prženja spoljašnja strana peciva bila pečena pre unutarnje. Unutrašnjost krofne zbog toga je bila sirovija od ostatka testa pa se zbog toga središnji deo testa uklanjao, ostavljajući karakterističnu rupu. Uklanjajući rupu, krofna bi se ravnomernije ispekla.

Navodi se da ju je izvorno osmislio Henson Gregori 1846. godine, kapetan broda Nove Engleske, koji je sa sobom u SAD poneo nekoliko "Olykokea" koje je pripremila njegova majka. Njemu se navodno nije sviđalo to što nije jednakog ukusa.

Postoji još jedna priča koja govori o tome kako su nastale rupe na krofnama. Navodi da su krofne postale popularne u isto vreme kada i đevreci, koji imaju rupu u sredini. Prema tome, prodavci peciva svoju robu su slagali na štapiće ili ih stavljali na konac.

Bez obzira na njihovo poreklo, pecivo je steklo veliku popularnost početkom 20. veka, kada su ih Amerikanke donosile na front kako bi ih predale svojim muževima. U svetu su postale popularne tek sedamdesetih godina prošlog veka, zahvaljujući televizijskim reklamama, prenosi Klix.ba.