U ponoć počinje izborna tišina u Crnoj Gori. Izbori su raspisani krajem juna, ali je politička kampanja počela i mnogo pre toga. Gotovo svi učesnici 11. po redu izbora za crnogorski parlament tu trku vide kao prelomni trenutak u novijoj crnogorskoj istoriji. Hoće li se on u nedelju i dogoditi i ko će zoru u ponedeljak sačekati slaveći?
Hoće li Milo Đukanović upisati prvi poraz na izborima ili će sledeće godine, sa još jednom pobedom, proslaviti tri decenije vladanja Crnom Gorom? Od komunističog omladinca, lidera socijalističke Crne Gore, predsednika Vlade u četiri, do dva mandata predsednika države.
„Milo Đukanović je toliko puta prešao taj rubikon i te mogućnosti da padne s vlasti da bi bilo zaista iznenađenje da ovaj put padne, ali je nikad bliži“, kaže novinar Ivan Jovanović.
Veruje se da je bio blizu i 2008. – Vlada Crne Gore jednoglasno donosi odluku o priznanju Kosova, po kasnijem priznanju premijera – svesna da je gotovo 90 odsto Crnogoraca protiv toga.
Devet godina kasnije, po istom principu postaju članica NATO-a. Činilo se da tada opozicija može da profitira. Ali, bezuspešno.
Dvadeset osmog decembra 2019. usvojen je Zakon o slobodi veroispovesti. Milo Đukanović putuje da proslavi doček Nove godine u Majamiju. Nije očekivao da će ta odluka izvesti hiljade ljudi na ulice, i tako mesecima.
„Videli smo kako je iskorišćen Zakon o slobodi veroispovesti da se pokrene takva hajka na Crnu Goru“, rekao je Milo Đukanović.
Miloš Bešić sa Fakulteta političkih nauka misli da zakon ne bi bio donet da su vlasti znale kakve će posledice izazvati.
To koristi opozicija. Prva na crti je koalicija Andrije Mandića, Nebojše Medojevića i Milana Kneževića.
Predvodnik liste Zdravko Krivokapić poručuje da je ovo trenutak, sad ili nikad, biti ili ne biti.
„Fantastična je procena Mandića, Medojevića i Milana Kneževića, kao nekih frontmena dosadašnje opozicije, da isture u prvi plan profesora Krivokapića. On je sve ono što je zahtevalo to biračko telo, on je homogenizovao to biračko telo i privukao neke ljude. To je čovek bez mrlje u karijeri, ima petoro dece, što je bitno u Crnoj Gori“, ukazuje Ivan Jovanović.
Još jedno iznenađenje izbora u nedelju mogao bi da bude doktor političkih nauka Dritan Abazović, albanskog porekla, lider Građansko-demokratskog pokreta URA.
„Treba znati da je Đukanović vrlo često ranije znao gde je najlabilniji sadržalac te opozicije, da nađe slabu kariku i da uspe da neke od tih poslanika prebaci na svoju stranu. Zato ljudi iz URA moraju biti oprezni, jer programski URA i DF su dva različita pola, njih ujedinjuje samo želja da se sruši Milo Đukanović“, dodaje Jovanović.
Miloš Bešić navodi da se versko osećanje i nacionalno osećanje preklapaju sa političkim osećanjima – biti protiv DPS-a.
„Kada ukrstite sve te stvari, imate jednu vrstu snažnog emotivnog naboja kod jedne strane, mislim pre svega na koaliciju oko DF-a, ali na sve prosrpski orijentisane strukture“, objašnjava Bešić.
Ko će biti tas na vagi
Istraživanja pokazuju da će o sudbini vlasti možda odlučivati male partije.
„Tradicionalno biračko telo prosrpskih partija u Crnoj Gori ide do nekih 40 odsto. Onda ćemo videti da li URA može doći do 10 odsto, ali to je nerealno ako je suditi po nekim istraživanjima, tako da će verovatno tas na vagi biti Socijaldemokratska partija, koja je ponovo javno rekla da je spremna da razgovara o koaliciji sa DPS-om“, napominje Zlatko Vujović iz Centra za istraživanje i monitoring u Podgorici.
Politička matematika u Crnoj Gori kaže i da je Milu Đukanoviću ostalo još tri godine mandata šefa države. Postizborna kombinatorika može da zavisi i od razgovora s njim.
Bešić smatra da kriza neće biti razrešena bez obzira na to šta bio ishod izbora.
„Prosto, ne postoji način da vi prevaziđete ove probleme koji postoje u društvenom i političkom biću Crne Gore, nijedni izbori to nisu rešili, neće ni ovi“, ukazuje Bešić.
Ivan Jovanović navodi da će vazduh u Podgorici biti „vrlo gust“.
„Nisam siguran da će ni jedna ni druga strana tek tako da prizna poraz jer su ogromni ulozi u svemu tome i mislim da je i opozicija, koja 30 godina pokušava da dođe na vlast, nikad bliža. Ako promaši penal u 90. minutu, tražiće njegovo ponavljanje, a Milo Đukanović nisam siguran da će tek tako posle 30 godina reći – jeste, pobedili ste, doviđenja“, napominje
Dok jedni čekaju nedelju, drugi strepe od dana posle, nekima seže pogled dalje od toga.
Zvanični Beograd čeka popis sledeće godine. Pre deceniju u Crnoj Gori se oko 178.000 ljudi izjasnilo da su Srbi – 28,73 odsto građana.