Pokrajinski sekretar za privredu i turizam Nenad Ivanišević izjavio je da je turizmu potrebna ozbiljna strategija održanja, čak i „preživljavanja“.
On je poručio da je turizam trenutno jedna od najugroženijih grana privrede, i da je teško u ovom momentu predvideti putanju kojom će se čitava situacija kretati, te da li će i u kom momentu republičke mere početi da popuštaju.
Podsetio da je u Sekretarijatu u toku finalizacija budžetskog okvira, sa fokusom na mere podrške resorima privrede, turizma i zapošljavanja u okviru postojećih koncepata mera podrške, koje za sada neće menjati. „Ali ćemo im svakako udahnuti nov život uvođenjem novih, čak efikasnijih i adekvatnijih, koncepata, a koji bi u mnogome mogli da pruže neophodnu podršku ovim resorima“, dodao je Ivanišević.
Ivanišević je kazao da je ovo period kada se ne može turizmu pristupati na način na koji se to činilo pre samo godinu dana.
„Turistički proizvod nije sada samo kombinacija različitih proizvoda i usluga, koje se nude prevashodno na destinacijskom nivou, na mikrolokacijama, čak i on kao takav mora biti revidiran i preinačen u drugu formu, drugo „agregatno stanje“, shodno aktuelnim okolnostima“, ocenio je pokrajinski sekretar.
Svojevremeno je, kako kaže, destinacijski menadžment stvarao pretpostavke i za socio-ekonomski razvoj. „Globalno posmatrajući, turizam više ne ostvaruje trećinu od ukupnog svetskog izvoza komercijalnih usluga, i trenutno je daleko ispod čuvenih devet odsto svetske populacije u redovima svojih zaposlenih, što upućuje na činjenicu da je najdragoceniji turistički resurs upravo čovek, ali sada taj čovek ostaje bez posla usled neodrživosti ponude, što kapaciteta, što usluga“, rekao je on.
„Ozbiljniji i ujednačeniji pristup brendiranju Vojvodine“
Zasigurno će se resursi Sekretarijata u pogledu turizma usmeravati ka i dalje nedovoljno iskorišćenim potencijalima u Vojvodini, a to su različitost, multikulturalnost, multietničnost i multikonfesionalnost, ovaploćeni u mentalitetu njenih žitelja, kaže Ivanišević.
„Nadaleko čuvene vinarije, čarde, salaši, versko i kulturno nasleđe, Fruška gora i njeni manastiri, Grad Novi Sad sa Petrovaradinskom tvrđavom i Podgrađem, Sremski Karlovci, Grad Vršac sa Vršačkim bregom, okolnim belocrkvanskim jezerima i Deliblatskom peščarom, i dalje predstavljaju turističke destinacije od izuzetnog značaja, dok su reke Dunav, Tisa, Sava i mreža unutrašnjih kanala, koji čine vaskularni sistem Vojvodine, jedinstveni doživljaji svakog domaćina i gosta“, poručio je Ivanišević.
Ono što bi i dalje moglo da definiše i menja celokupan imidž Vojvodine, kako je ocenio, jeste ozbiljniji i ujednačeniji pristup brendiranju Vojvodine kao takve i njenih proizvoda, uz neizostavni proces sertifikovanja i standardizacije pomenutih resursa, kao i njihova medijska promocija.
On je istakao da je u turizmu evidentirana relativna popunjenost kapaciteta turističkih destinacija u zemlji. „Potrudićemo se da pomognemo i one turističke potencijale koji su ugroženi u odnosu na ostale, poput kongresnog turizma, počev od većih hotela u većim gradovima“.
Od izuzetnog je značaja, kako kaže, razmena iskustava, znanja, problema i potreba svih socijalnih partnera, počev od sindikata, unija poslodavaca Vojvodine i Srbije, privrednih komora, jedinica lokalne samouprave, sa ciljem da se iznađe način kako bi se adekvatno ulagalo u strateške projekte i podstakao razvoj privrede, uz očuvanje porodičnih gazdinstava i promociju turizma.
Umetnici i kreativna ekonomija su ti koji oblikuju prirodne resurse
Prema rečima Ivaniševića, bogatstvo različitosti jedne sredine poput Vojvodine, u mnogome utiče na percepciju umetnosti, kulture. On poručuje da su upravo umetnici i kreativna ekonomija ti koji oblikuju prirodne resurse, a strateško povezivanje jednih sa drugima se ogleda u spremnosti da se umetnicima da sloboda da „oblikuju okruženje i pretoče ga u privređivanje“.
„Kulturni potencijali na kojima može počivati jedan zaokružen turistički proizvod, a koji ostavlja prostora za dalje unapređenje i ulaganje od strane Sekretarijata jesu kulturno-istorijsko nasleđe, spomenici kulture, folklor, arheološka nalazišta, prirodne i ambijentalne celine, kao i flora i fauna jednog lokaliteta“.
„Kako bi kulturno i umetničko stvaralaštvo imalo kontinuitet u sprezi sa turizmom i brendiranjem turističkih proizvoda, trebalo bi da bude praćeno finansijskom podrškom da bi bio na adekvatan način iznet na tržište i doneo time boljitak čitavoj privrednoj grani“, objašnjava Ivanišević.
On ističe da će u Sekretarijatu prilikom raspisivanja javnih konkursa u okviru mera podrške, podjednako zastupiti među prvima sve nacionalne zajednice čiji su jezici u službenoj upotrebi u AP Vojvodini, tako da će svaki tekst i prateća dokumentacija javnog konkursa uz informacije o Sekretarijatu biti objavljeni na tim jezicima.
„Tim činom uvažavamo svakog ponaosob, njihovu osobenost, kulturu i značaj“, zaključio je Ivanišević.