Pojam “Duboka država” (Deep State) odnosi se na zaveru vlada u senci da diskredituju političare koji odbijaju da igraju prema njihovim pravilima – i prenebregnu volju naroda. Američki predsednik Donald Tramp koristi ovaj naziv ga da bi objasnio kako se njegovi planovi osujećuju, ima otpora u adminsitraciji i među bogatim oligarsima Amerike i njihovim saradnicima u svetu, ali fenomen ni u kom slučaju nije nov.
Ideja o dubokoj državi, kakvu danas znamo, vuče korene iz Vijetnamskog rata. Jasno je zašto je Vijetnam toliko snažno uticao na psihu Amerikanaca i njihovu spremnost da veruju vladi. Vremenom se ispostavilo da ih je vlada lagala. U nameri da dokažu premoć SAD u svetu, vodili su tajne ratove bez demokratske kontrole. Američki vojni establišment pridao je sebi preveliki značaj i počeo da odlučuje i o državnim stvarima koje nisu u nihovoj nadležnosti.
Interesantno je da se Duboka država pojavila među prvima u Srbiji! Džon Dojč, nekadašnji šef CIA, zamenik ministra odbrane u administraciji Bila Klintona i obaveštajni savetnik Džordža Buša, kaže da postoje mnoge grupe koje na tajne načine pokušavaju da utiču na vlade širom sveta. On je kao jedan od primera naveo i „Crnu ruku„, tajno vojno društvo koje je, između ostalog, stajalo iza Majskog prevrata u kojem su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga.
Ali, vratimo se Dubokoj državi u SAD, glavnoj temi američkog predsednika Trampa i strahovanju sveta da, ukoliko Tramp padne pod udarom Duboke države u SAD, pašće sa njim i sistemi, demokratije velikog dela sveta.
U Vijetnamu je počelo, a kada se videlo da taj model funkcioniše upravljanjem paralenom vlašću, Dubokom državom, preuzeli su drugi. Nakon svih akcija po svetu, Duboka država se pokrenula i kod kuće, u SAD!
Zašto se baš sada toliko priča o ovome, zašto Tramp često upire prstom u organizaciju QAnon, da li je ovo najveća teorija zavere u istoriji sveta?
Proteklih nedelja i meseci puno se govori o Dubokoj državi usled protesta širom SAD koji su usledili kao odgovor na policisko ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda. Ovaj termin, na engleskom „Deep state“ početkom juna ponovo je upotrebio i američki predsednik Donald Tramp, govoreći kako se sve vreme bori protiv „Duboke države“ koju, kako je istakao, čini grupa veoma zlobnih ljudi, veoma štetnih po Ameriku.
Tramp je u krug Duboke države ubrojio vrlo moćne i bogate ljude, neke od njih kako Džordž Soroš, menadžer Fejsbuka Mark Zakerberg, Hilari Klinton, Majkl Blumberg… poznajemo svi. Tu je i grupa američkih generala željnih novih ratova i više para za vojnu industriju koje je Tramp smenio jer „nismo afrička banana država u kojoj pukovnici odlučuju kakva će biti vlast…“ kako je izjavio Robert C. O’brajen savetnik za nacionalnu bezbednost iz trampovog kabineta.
Termin Duboka država inače potiče iz turske političke prakse i označava čvrstu spregu vrhova vojske, bezbedonosnih agencija, sudstva i organizovanog kriminala, odnosno svojevrsnu tajnu vladu u zemlji, u novije vreme najviše se koristi da opiše pokušaje struktura stare američke administracije, pre svega Bila Klintona i Baraka Obame da stave pod svoju kontrolu predsednika SAD, Donalda Trampa.
Duboka država u mnogo čemu predstavlja ekvivalent „države u državi“ (tzv. imperium in imperio), odnosno oznaku za sve pojedince i organizacije čija moć nije institucionalizovana u postojećim državnim organima, moć koju nisu dobili na izborima nitu je u okvirima zakona, ali je toliko jaka da se pomoću nje vrši kontrola nad najvažnijim polugama odlučivanja u državi.
Reč je o neformalnoj grupaciji stranih i domaćih nevladinih organizacija i imućnih pojedinaca koja de fakto vrši vlast u zemlji i čijoj volji su podređene skoro sve njene glavne demokratske institucije.
Počeci duboke države u Americi
U ranoj fazi rata u Vijetnamu, predsednik Dvajt Ajzenhauer bio je veoma zabrinut zbog narastajućeg uticaja vojske i proizvođača oružja u Americi. Oproštajno obraćanje nacije iskoristio je da upozori američki narod na opasan uticaj „vojno-industrijskog kompleksa“.
– U organima vlade moramo da se čuvamo neovlašćenog uticaja vojno-industrijskog kompleksa, bilo da je tražen ili ne. Izgledi za premeštanje moći s katastrofalnim posledicama postoje i postojaće u budućnosti – rekao je tada Ajzenhauer.
Prva duboka država
Pojam „duboka država“ ima svoje korene u turskoj sintagmi „derin devlet“. Ona označava paralelnu mrežu snaga koje povlače poluge vlasti iz senke. To se ne odnosi samo na zvanični establišment – turska „duboka država“ obuhvata i organizovani kriminal, kao i vojne i obaveštajne operativce. Početkom 20. veka, u poslednjim danima Otomanskog carstva, Mladoturci su regrutovali bande organizovanog kriminala da obavljaju prljave poslove umesto njih.
Kasnije se pojam „derin devlet“ odnosio na jezgro zagriženih ultranacionalistia i pristalica ideja Mustafe Kemala Ataturka u redovima vlade i vojske. Počev od 60-tih godina 20. veka, turska duboka država stoji iza niza vojnih pučeva u kojima su svrgavani turski lideri.
Godine 1996, pažnju javnosti privukle su veze između određenih elemenata vlade i organizovanog kriminala, kada je četvoro ljudi koji nisu trebali da budu zajedno u kolima, nastradalo u saobraćajnoj nesreći. Član parlamenta, bivši zamenik šefa policije u Istanbulu, ultranacionalistički nastrojeni plaćeni ubica i narkomafijaš i njegova devojka nađeni su u olupini automobila u Susurluku, na severozapadu Turske.
Ministar unutrašnjih poslova trebalo je da putuje zajedno s njima, ali nije krenuo pošto je obavešten da će se desiti nesreća. Činjenica da su kolima zajedno putovali plaćeni ubica i trgovac drogom i ugledni članovi vlade bila je dovoljan razlog za pokretanje istrage o vezama vlade i organizovanog kriminala.
Posle toga javnost više nije sumnjala da “duboka država” zaista postoji.
Duboka država u Britaniji
Godine 1968. Sesil King, vlasnik lista “Dejli miror”, pozivao je na svrgavanje demokratski izabranog premijera. King, koji je bio i predsednik Međunarodne korporacije izdavača (IPC), diskutovao je o greškama novoizabranog premijera Harolda Vilsona s lordom Mauntbatenom, ujakom princa Filipa. Složili su se da će Vilsonove socijalističke metode izazvati haos u vladi, krvoproliće na ulicama, te da će biti neophodno da vojska zavede red.
U jednom trenutku King je pitao Mauntbatena da li bi bio zainteresovan da vodi novu administraciju i spase državu sigurne propasti. Mauntbaten je ocenio da bi to bila izdaja i odbio. King je odlučio da uzme stvar u svoje ruke i osnovao je svoju vladu. Napisao je uvodni članak koji je objavljen preko cele naslovne strane Dejli mirora. U članku pod naslovom “Sad je stvarno dosta” pozvao na Vilsonovo svrgavanje vanparalamentarnim metodama.
Premijer nije svrgnut, a King je smenjen s položaja predsednika IPC zato što je zanemario nezavisnost Dejli mirora u sopstvenu korist. Britanci nisu dozvolili Duboku državu kod sebe, ali si vrlo ćesto, za svoje potrebe, stvarali i podržavali organizovanje paralelnih vlasti u drugim državama.
Tramp: Borim se protiv „duboke države“
Predsednik SAD Donald Tramp izjavio je početkom juna da se sve vreme bori protiv Duboke države koju, kako ističe, čini grupa veoma zlobnih ljudi, veoma štetnih po Ameriku.
Tramp je to rekao u intervjuu za Ej-Bi-Si (ABC) odgovarajući na pitanje o zloupotrebama koje su otkrivene u administraciji, ali tek pošto je jedan od njegovih ljudi Ričard Grenel postavljen na mesto vršioca dužnosti šefa Nacionalne obaveštajne službe.
Tramp je rekao da je Grenel sjajan i da je dobro obavljao svoj posao i da misli da će ga dobro obavljati i Džon Retklif koji je pre nekoliko dana postavljen umesto Grenela na tu funkciju. Međutim, Tramp navodi da i dalje ima ljudi koji su deo Duboke države, koji pokušavaju da uspostaven svoju vlast nad legalnim vlastima, te da se on protiv njih bori.
– Pogledajte šta je Ričard Grenel uradio za osam nedelja na poziciji v.d. direktora službi, a ljudi pre njega nisu radili ništa dve i po godine. Trebali su to da razotkriju. Tako da sam vrlo razočaran u određene ljude. Neki ljudi su uradili fenomenalan posao, ali šta ja radim? Borim se sa Dubokim državom. Borim se protiv močvare – rekao je Tramp.
Eksponent Duboke države, u ovo vreme, je Džo Bajden, kandidat Demokrata na narednim američkim izborima koji je na svaki megući način: protestima, medijima, novcem, opstrukcijama svojih instalacija u vlasti… pomagan od strane Duboke države.
Predsednik Donald Tramp zapretio je da će ugasiti sve društvene mreže ukoliko platforme budu nastavile da cenzurišu objave konzervativaca. On se na Tviteru oglasio nakon što je ta mreža obeležila njegov tvit i naglasila da treba proveravati informacije koje objavljuje. Naime, ovo je prvi put da je Tviter pozvao korisnike da provere podatke u tvitovima koje objavljuje američki predsednik.
Tramp je nakon toga ocenio da se Tviter meša u američke predsedničke izbore i guši slobodu govora. On je rekao da ima moć i plan da slomi Duboku državu.
– To je grupa veoma zlobnih ljudi, veoma štetnih po našu državu. Svi ste vi bili žrtve Duboke države bilo da ste svesni toga ili ne, maltretirali su vas sve ove godine – rekao je Tramp.
U Americi je u toku Rat četvrte generacije koji se vodi protiv aktuelnog predsednika Donalda Trampa.
Ovo ističe nekoliko analitičara koji proteste i nemire u SAD vide kao dobro organizovan scenario koji za cilj ima, ako ne rušenje, a ono barem slabljenje Trampa i pomoć Demokratama da ostvare bolji rezultat na izborima u novembru. Iako deluje kao neki termin iz naučnofantastičnog filma, pojam Rat četvrte generacije se prvi put spominje davne 1980. godine. Formirali su ga američki analitičari među kojima je najpoznatiji paleokonzervativac Vilijam S. Lind.
Najprostije rečeno – u ratu četvrte generacije ne učestvuje država već rat vode kriminalne organizacije, građanski pokreti, privatne vojne kompanije, paramilitantne grupe, religiozne ili ideološke grupe… Nekadašnji potpukovnik američke vojske Tomas Hems smatra da su i neki sukobi novijeg datuma primer za rat četvrte generacije.
„QAnon“, tim ljudi koji radi na tajnom planu
Teorije zavere nisu ništa novo u američkoj politici, a tokom pandemije korona virusa videli smo da su one najopasnije u krizama. Jedna od njih, QAnon – Kenon teorija, dospela je u središte pažnje posle širenja filma „Plandemic“ u kojem se koronavirus predstavlja kao zavera tajnih elita koje žele da pokore svet, a QAnon zajednica doprinela je širenju teorija i lažnih informacija iz filma.
Od njih je potekao „Picagejt„, teorija koja je pik popularnosti dostigla pred američke izbore 2016. godine i zasnivala se na verovanju da Hilari Klinton u podrumu neke picerije drži decu kojom trguje kao seksualnim robovima.
U poslednje vreme, dok mediji Duboke države pokušavaju da skrenu pažnju sa sebe i pišu o novom virusu, u QAnon zajednici pojavile su se nove ideje: da koronavirus uopšte ne postoji, da ga je stvorila Duboka, da je masovna histerija zbog pandemije deo zavere da se Tramp sabotira u trci za drugi mandat i da medijske elite izmišljaju podatke o broju žrtava.
FBI je prošle godine klasifikovao QAnon u internom dokumentu kao domaću pretnju kada je u Kaliforniji uhapšen muškarac sa zalihama materijala za pravljenje bombi. Prema podacima saveznog biroa, planirao je da izvrši napad u Ilinoisu da bi „Amerikancima probudio svest o „Picagejtu“ i Novom svetskom poretku“.
Poklonici QAnona su na internetu ozloglašeni kao oni koji nemaju mnogo milosti prema skepticima i podstiču na fizičko nasilje. QAnon je izveden iz imena korisnika Q na sajtu 4chan, poznatom po grotesknim filmovima, uznemirujućim fotografijama i brutalnoj kulturi ponižavanja. Ima sve veći broj pristalica.
Nije moguće utvrditi tačan broj ljudi koji veruju u QAnon, ali je izvesno da ih je sve više. Prema istraživanju koje je sporvela jedna neprofitna organizacija, najmanje 35 odsto bivših kandidata za Kongres SAD je prihvatilo QAnon sistem vrednosti
QAnon (Kanon) je krajnje desničarska, apokaliptična teorija zavere prema kojoj „Tramp vodi tajnu ofanzivu“ protiv „duboke države“ koju čine „neprijatelji“ i „Demokrate koje se klanjaju Sotoni“ i otimaju decu.
Aleks Fridfeld, istražitelj Centra za ekstremizam Lige protiv klevete, rekao je za AP da su karantinski uslovi pogodni za teorije zavere jer njihovi tvorci – uplašeni ljudi, usamljeni i zatvoreni po kućama, imaju obilje vremena koje provode na internetu tragajući za objašnjenjem šta se dešava.
Trampova vizija ‘Amerike na prvom mestu‘ pre svega je odbacila doktrinu Amerike kao ‘propozicione nacije’ zasnovane na apstraktnim vrednostima i ideološkim aksiomima koji je navodno čine izuzetnom, čak nezamenljivom. Iz te ključne premise proistekla je njegova kritika globalnog angažmana SAD, problematizovanje uloge i misije NATO pakta, zalaganje za dijalog i detant sa Rusijom, kao i odbacivanje intervencija u cilju promena režima u dalekim zemljama.
Još kao kandidat za predsednik SAD, Tramp izričito težio da reafirmiše državni razlog kao ideju-vodilju spoljnopolitičkog odlučivanja. Njegova najveća prepreka, međutim, nije bila neprijateljska medijska mašina, već američka ‘duboka država’ koju čine ključni elementi bezbednosno-obaveštajnih struktura, vojnoindustrijski kompleks i dvostranački duopol adminsitracije u Vašingtonu.
Hoće li Tramp pobediti Duboku državu? To nije samo pitanje borbe za prevlast, to je pitanje koje interesuje bezmalo sve u svetu. Američki građani su na izborima izabrali vlast da vlada prema zakonu i izbornoj ponudi Donalda Trampa, ali to ne funkcioniše. Amerikom, u velikom delu, vladaju moćni i bogati ljudi iz senke koji žele nove ratove, nove povlastice i fonodve za vojsku i generale. Vladaju finansiski mešetari poput Soroša, Bila Gejtsa, vlasnika socijalnih mreža Fejsbuk i Tviter, vlasnika velikih medijskih kuća kao Si-En-En… u najmanju ruku, neformalno dele vlast sa legalnim predsednikom Trampom a niko ih nije ovlastio za to, i nemaju nikakvu odgovornost od vladanja.
Amerika ima velokog uticaja na ceo svet, Duboka država ima uticaj na Amerku. Kad je Amerika prehlađena ceo svet kašlje. Zato, svetu nije svejedno šta će biti sa Donaldom Trampom u bliskoj budućnosti jer se on, hteo-nehteo, sada bori i za opstanak državnog suvereniteta ne samo svoje države, nego i bezmalo svih ostalih.
24Vesti.com