Tri godine posle rata, na inicijativu Srba iz kupreškog kraja, koji su izbegli u Čikago i Kanadu, crkva u Novom Selu je obnovljena.
Kad se putem iz Šipova, preko Janja i Prosjeka pomolite na Kuprešku visoravan, koja se prostire na 1.200 metara nadmorske visine, prvo ugledate planinske vrhove Stražbenice (1504), Malovana (1828), Cincara (2006), Jarma (1662), Osječenice (1798), Kurljaja (1593) i Slovinja (1743), koji streme u nebo a onda zvonik Crkve svete Trojice u Novom Selu.
Svetinje koja je sagrađena u pretposlednjoj deceniji 19. veka, da bi nakon poslednjeg rata vaskrsla iz ruševina, jer su je Hrvati u jesen 1995. kad je njihova vojska, deset meseci nakon pada Kupresa, zauzela i severozapadne delove Kupreške visoravni, minirali i srušili do temelja.
zgradnja crkve počela je 15. jula 1885. godine. Temelje je osveštao bugojanski paroh Luka Lukić. Ostalo je zabeleženo da je crkvu sagradio „narod blagajski, ne kupeći priloge sa strane. Jedino je zvono bilo dar mostarskog trgovca Riste Šantića“.
Hram je na Petrovdan 12. jula 1890. godine osveštao mitropolit dabrobosanski Đorđe Nikolajević a kum je bio meštanin Đorđe Ždero. Prisustvovalo je 14 sveštenika i više oko 2.500 vernika. Ostalo je zapisano da je visoke goste dočekala zvonjava crkvenog zvona i pucnji iz mnogih pušaka.
Crkva Svete Trojice kod Kupresa
Foto: Dušan Marić
-U neđelju po Petrovu danu izjutra rano krene se gospodin mitropolit sa mnogim sveštenstvom i narodom put donjeg Kupresa, radi osvećenja novopodignute crkve u selu Blagaju, đe je silan svijet sa raznih strana na zbor se sakupio bio, da željan vidi poglavicu crkve svoje i svetu arhijerejsku službu…mnogi narod u kolima i na konjima iđe niz polje ravno..a oni napred na konjima što iđu nose narodne i carske zastave – piše u sećanju na taj događaj koje je ostavio prota Luka Lukić, tada na službi u pravoslavnoj crkvi u Čipuljiću kod Bugojna.
Zbog prodora hrvatske vojske preko Mliništa, Smiljevca i Dragnić Podova, prema Šipovu, više desetina kilometara u zaleđe 7. kupreške motorizovane brigade VRS, koja je držala položaje nadomak Kupresa (na Velikoj Plazenici, Kurljaju i Hrbljini), brigada i poslednji srpski civili su u noći između 10. i 11. septembra 1995. godine napustili Kuprešku visoravan i blagajski kraj, koji obuhvata sela Blagaj, Rastičevo, Mrđebare, Novo Selo, Mrđenovci, Šemenovci, Omar i Barjamovci.
Crkva Svete Trojice kod Kupresa
Foto: Dušan Marić
Sporazumom u Dejtonu grad Kupres i 90 odsto Kupreške visoravni pripali su Hrvatima, dok je Republici Srpskoj pripao blagajski kraj, na severozapadnom delu visoravni. Kad su se prvi kupreški Srbi 4. Februara 1996. vratili da posete zavičaj, sva sela su zatekli popaljena a Crkvu svete Trojice miniranu. Hrvati su zapalili i novi parohijski dom, koji je preko puta crkve sagrađen 1977. godine.
Prilikom raščišćavanja ruševina, pronađeno je dvadesetak neeksplodiranih protivtenkovskih mina. Nikad nije razjašnjeno da li su mine ostale neeksplodirane prilikom rušenja svetinje ili su naknadno podmetnute, kako bi prilikom uklanjanja ruševina izazvale krvoproliće.
Foto: Dušan Marić
Tri godine posle rata, na inicijativu Srba iz kupreškog kraja, koji su izbegli u Čikago i Kanadu, crkva u Novom Selu je obnovljena. Inicijatori predvođeni Mitrom Marićem, ratnim predsednikom opštine Kupres, Markom Čolićem, Ristom Pavlicom, Markom Lugonjom, Tomom Karanom i Vojislavom Knežićem su prikupili i najviše novca za obnovu svetinje. Temelji crkve su osvećeni 2003. a sama svetinja 2004. godine. Kumovao je Marko Čolić.