Skulptura je najpre „misteriozno“ nestala, a onda pronađena, te su i Beograd i Zagreb dobile ovo umetničko delo.
Zanimljiva priča prati postavku i nastanak ove fontane, s obzirom da se gotovo identična nalazi i u Zagrebu, tamo se nalazi u centru grada, dok se u Beogradu nalazi u parku na Kalemegdanu. Vajao ju je naš čuveni vajar Simeon Roksandić, koji je ovu skulpturu napravio u Rimu tokom svog boravka 1906. godine, po specijalnoj narudžbini beogradske opštine.
Ona je planirana za ovaj park na Kalemegdanu, međutim, na putu za izložbu u Londonu na kojoj je trebala da bude prezentovana, ona je bila zagubljena.
Verovalo se da je brod koji je prevozio ovu skulpturu potonuo, i zbog toga su tadašnji čelnici naručili od Roksandića drugi odlivak, koji je on izradio.
Ispostavilo se da je vest o potonuću broda bila lažna, te da je došlo do kako se verovalo, zastoja u rečnom saobraćaju.
Skulptura je pronađena, i onda je tu drugu skulpturu Gradska opština Zagreba otkupila, te one sada krase dva glavna grada – Beograd i Zagreb.
Istorijat skulpture
Postavljena u prvoj i najvažnijoj izložbenoj sali, skulptura je pobrala pozitivne kritike u Italiji. Renomeu dela naročito su doprinele pohvale italijanskog kraljevskog para, prilikom njihove posete izložbi.
Umetničku vrednost skulpture je prepoznala i srpska kulturna elita i ubrzo je ona postala deo srpskog kulturnog prostora. Gipsani model kompozicije, sačinjene od ljudske figure ribara i zmije, otkupio je Narodni muzej u Beogradu 1907. godine. Skulptura Ribar je kao ključni umetnički artefakt izložena u okviru Srpskog paviljona na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907. godine.
Foto: WikipediaPrintscreen/Mickey Mystique
Na kraju, zanimljivo je istaći Roksandićev osvrt na svog Ribara, iznesen u razgovoru sa Zvonimirom Kujundžićem, kasne 1940. godine, kojim autor sublimira svoje gledište na umetnost i život u celini. Rečima da je Ribara oblikovao iz potrebe da simbolima prikažem pobedu čoveka nad snagama prirode, vajar je definisao idejnu osnovu svoje najslavnije skulpture. Ideja o pobedi čoveka nad prirodom govori o veri da se uspon čovečanstva može potvrditi umetničkom formom.