Sve je počelo prošle subote kada se predsednik Srbije čuo sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom, a biće okončano naredne subote razgovorom u Beloj kući.
Sveobuhvatni sporazum koji će rešiti sva otvorena pitanja i biti održiv i prihvatljiv i za region i za sve članice EU. Ovako je Miroslav Lajčak, evropski posrednik u dijalogu, definisao akt koji bi trebalo da potpišu Beograd i Priština. Trebalo bi, međutim, imati u vidu da on pre svega mora biti prihvatljiv za pregovaračke strane. Ali podjednako tako i za Vašington i Moskvu, koja insistira da bude u skladu sa Rezolucijom 1244 i da bude verifikovan u Savetu bezbednosti UN. Da li je i koliko realno da se sroči takav tekst koji bi bio po volji svim ovim stranama i koji bi ispunjavao toliko uslova?
Svi ovi akteri počeli su da rade na tome posle duže vremenske pauze. Diplomatsko ubrzanje počelo je prošle subote kada se Aleksandar Vučić čuo sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom. Nastavljeno je dolaskom Miroslava Lajčaka u Beograd prošlog ponedeljka, pa odlaskom srpskog predsednika u Moskvu već narednog dana gde je u četiri oka razgovarao s predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. A već danas predsednika Srbije očekuje i put u Brisel, gde ga očekuju razgovori s predsednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen i predsednikom Evropskog saveta Šarlom Mišelom. Naravno, primiće ih i Lajčak. S evropskim zvaničnicima trebalo bi da se sastanu i predstavnici Prištine.
Vučić potom leti za Vašington, gde će u subotu razgovorom u Beloj kući s Ričardom Grenelom, izaslanikom SAD za dijalog, zaokružiti diplomatsku nedelju. Poziv iz Vašingtona stigao je još pre nekoliko nedelja, a u međuvremenu se u priču „ubacio” i susret u Briselu. Čini se, međutim, da su u ovom momentu mnogo veća očekivanja od Vašingtona, koji se od dolaska Grenela pokazao konstruktivan i ekspeditivan. Vučić je iz Moskve poručio da će u Vašingtonu imati teške razgovore. Koliko s ovim njegovim ocenama ima veze razgovor koji je pre nedelju dana imao u Beogradu sa šefom ruske diplomatije Sergejom Lavrovom? Vučić je posle tog susreta rekao da je posle ocena koje je čuo od Lavrova dodatno zabrinut zbog ideja o rešenju kosovske krize.
„Čeka nas izuzetno težak period velikih pritisaka kako bi se ostvarili planovi koje nismo dobili, ali na osnovu ocena Rusije mi se čini da ćemo morati biti izuzetno obazrivi”, rekao je Vučić uz opasku da nas „čekaju najteža vremena u poslednjih 12 godina, najteže od proglašenja nezavisnosti Kosova”. Precizirao je i da će Srbija odbiti ako joj neko ponudi da prizna nezavisnost Kosova i ulazak u Ujedinjene nacije, da Albanci dobiju sve, a Srbi ništa osim ulaska u EU. Predsednik je, po sopstvenim rečima, „određene savete i dobre analize” dobio od Vladimira Putina. Ruski predsednik mu je, kako je rekao, na mudar način preneo svoje mišljenje po pitanju Kosova i Metohije, pre svega, poštujući stavove Srbije.
Za to vreme Grenel je još jednom ponovio da bi trebalo pre svega da se fokusira na ekonomske odnose Beograda i Prištine i izneo ideju o stvaranju „mini-šenžen zone”. „Smatramo da je to veoma dobra ideja, da kreiramo nova radna mesta u regionu, i da pokušamo da spojimo strane ekonomski, trgovinski”, rekao je Grenel dodajući da tek posle toga mogu da dođu na dnevni red politička pitanja, kao drugi korak. A prema pisanju „Njujork tajmsa”, upravo ostvarena izborna pobeda daje predsedniku Srbije veći manevarski prostor i pregovaračku slobodu za dijalog sa Prištinom pod pokroviteljstvom EU i SAD. Njujorški dnevnik navodi i da je Vučić najavio da nema nameru da se opredeljuje između najvećih svetskih sila, već da nastavlja da vodi politiku u interesu Srbije, ne mešajući se u interese najvećih svetskih političkih igrača.
Kako za „Politiku” kaže diplomata Zoran Milivojević, ovo diplomatsko ubrzanje nije nikakvo iznenađenje. „Ovo je sada praktično pokušaj nastavka dijaloga tamo gde je zaustavljen pre pandemije, odnosno pre imenovanja vlade Kurtija, koji je radikalizovao poziciju i nije bilo uslova za dijalog. Sada su se stvorili ti uslovi. Amerikanci su prvi krenuli s inicijativom i oni će nastaviti tamo gde su stali s onim pragmatičnim pristupom i s ekonomskim paketom, što je i najavio Grenel. To je onaj njihov metodološki prilaz da se krene s ekonomijom, s nečim što je prihvatljivo i što relaksira odnose i stvara povoljne uslove za politički dijalog. Oni će s tim nastaviti u najmanju ruku za vreme ove administracije”, ocenjuje Milivojević i dodaje da nije slučajno što se ponovo u igri pojavljuje Rusija jer se ipak stvar mora završiti tamo gde je i počela, u Savetu bezbednosti UN.
A da se ni EU ne predaje potpuno govori i izjava visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbednost Đuzepa Borelja, koji je rekao da je jedini „strukturirani dijalog” dve strane onaj kojim posreduje Evropska unija jer se, kako je istakao, problem dešava u evropskom susedstvu. Prema Milivojevićevim rečima, Evropska unija sada pokušava da se uključi u dijalog i ima tri cilja. Prvi je da parira Amerikancima i da do znanja da je ovo evropsko pitanje i da Evropa ima i politički i pravni osnov da posreduje u dijalogu. Pravni, imajući u vidu rezoluciju UN.
„Drugi cilj je da obezbedi unutrašnji konsenzus i da cela ta priča utiče i na unutrašnju koheziju imajući u vidu da u narednom periodu sledi preispitivanje politike EU, unutrašnja konsolidacija, definisanje strategije i u to verovatno žele da uključe novu politiku proširenja. I treći cilj je da se preko ovoga vrati kredibilitet EU kao ozbiljnog igrača i da se ona vrati na globalnu scenu. U toj funkciji je i Lajčakovo imenovanje i njegova aktivnost i angažman”, kaže Milivojević.
Milivojević: Tramp na dijalog gleda menadžerski
Komentarišući neke spekulacije da su Amerikanci spremili rešenje za kosovo koje će dati na potpis pregovaračima, on kaže da Vašington svakako ima plan, ali na onim linijama o kojima govori Grenel, a to je „šenženski model”, kineski sistem, odnosno model jedna država dva sistema. „Neće se ništa spektakularno desiti. Kada je reč o Amerikancima, verovatno opet neka priča u vezi s ekonomskim paketom. Tramp to gleda menadžerski. Njima je ekonomija u prvom planu. Oni imaju interesa da se tu uključe pošto su i drugi globalni akteri tu. Ne propuštaju to i daju Evropljanima do znanja da su oni glavni. Interes je da se ceo Balkan uključi u zapadnu sferu interesa. A bez Amerikanaca se ne može na kraju”, objašnjava Milivojević i dodaje da Evropljani pak još ništa ne nude i da nemaju ni ekonomski paket jer još nisu ni budžet usvojili.