Kako fondacije koje su osnovale velike korporacije i preduzeća utiču na poslovanje nekih organizacija povezanih sa Ujedinjenim nacijama (UN) i Evropskom unijom (EU).
Evropski centar za pravo i pravdu (ECLJ) objavio je dva izvještaja u kojima se objašnjava kako samoproglašene progresivne nevladine organizacije i privatne fondacije koje su osnovale velike korporacije utiču na rad nekoliko ključnih svetskih i evropskih institucija na promociji otvorenih granica i migracijskih politika i njihovo uvođenje u međunarodno pravo.
Najnoviji izveštaj (The Financing of UN Experts) ECLJ -a je otkrio da se budžet Kancelarije Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava (OHCHR), koja je jedna od organizacija Sekretarijata Ujedinjenih nacija, sve više finansira iz mali broj nevladinih organizacija i fondacija kao što su Ford, Otvoreno društvo, MacArthur, Call for Code (osnovao i vodio Bill Clinton), Counterpart International i Wellspring Philanthropic.
U periodu od 2015. i 2019. čak 40% budžeta za posebne procedure OHCHR-a obezbeđeno je vanbudžetskim finansiranjem od strane takvih organizacija i malog broja zemalja.
Od 2010. godine čak 52 od 222 visoka predstavnika Kancelarije UN -a za ljudska prava bilo je ili je na visokim položajima u Fondaciju otvoreno društvo ili u nevladinim organizacijama koje finansiraju Ford i Fondacija otvoreno društvo.
Neki stručnjaci UN -a intervjuisani u pripremi izvještaja ECLJ -a potvrdili su da je donatorska agenda bez izuzetka politička, s tim što je jedan od visokih zvaničnika Ureda rekao da su odmah nakon njegovog izbora prvi zatražili i sastali se predstavnici Otvorenog društva iz Ženeve.
Iako je teško objektivno izmeriti uticaj nevladinih organizacija na stručnjake OHCHR -a, neki finansijeri otvoreno kažu da žele uticati na migracijske i druge politike.
Prema izveštaju, u periodu od 2015. do 2019. godine 37 od 121 stručnjaka iz Kancelarije UN za ljudska prava dobilo je finansijsku podršku u 134 navrata u ukupnom iznosu od 10,7 miliona dolara, od kojih je jedan od njih dobio preko 2 miliona dolara, drugi više od milion dolara, šestoro preko pola miliona dolara i jedanaestoro po 100 hiljada dolara.
Zbog toga se procenjuje da sistem ljudskih prava UN „zarobljava“ mali broj „korporativnih“ igrača, iako je propisano da stručnjaci treba da budu nezavisni u svom radu.
Prethodni izveštaj (NVO i sudije Evropske konvencije o ljudskim pravima, 2009. – 2019.) analizirao je uticaj ovih istih privatnih organizacija na rad Evropskog suda za ljudska prava.
Utvrđeno je da su najmanje 22 od 100 sudija Evropskog suda za ljudska prava bivši zaposlenici 7 nevladinih organizacija, od kojih je 12 radilo u Fondaciji Otvoreno društvo.
Često se dešavalo da sudije sude u slučajevima u kojima su nevladine organizacije u kojima su ranije radile podržale jednu od strana, što je jasan primer sukoba interesa.
Zbog ovog značajnog prisustva sudija iz iste zatvorene mreže nevladinih organizacija u evropskom sistemu za zaštitu ljudskih prava, dovodi se u pitanje njegova nezavisnost u odlučivanju.
Iako su Evropski sud za ljudska prava i Evropska komisija odbili da zvanično komentarišu izveštaj, ministri Saveta Evrope odgovorili su sa preporukama za rešavanje potencijalnog sukoba interesa među sudijama.
Osim toga, bilo je i drugih reakcija koje osuđuju ovu praksu od strane advokature, medija, evropskih parlamentaraca, kao i reakcije nekoliko evropskih vlada.