Čim Sjedinjene Države objave da nemaju nameru da zauvek čuvaju državu – klijenta, stvari počinju da se odvijaju vrlo brzo.
Dok neprijatelj počinje da osvaja deo po deo, vladine trupe počinju da skidaju uniforme i sklanjaju se.
Na papiru, ta zemlja ima hiljade, dobro naoružanih i visoko obučenih armija, ali u stvarnosti se radi o nekoliko lojalnih komandanata koji moraju kupiti oružje od korumpiranih službenika za nabavke i podići gotovinu za podršku artiljerije.
Postoje zaista obučeni vojnici, ali njima takođe komanduju nesposobni rođaci političara.
Pod takvim uslovima, ljudi odlučuju da ostanu lojalni svojim porodicama i klanovima, a ne korumpiranoj vlasti.
„Ta zemlja je Potemkinovo selo, stvoreno da zadovolji američke sponzore. Kada jednom odu, sve se raspada“, napisao je Economist.
Viđen je u Južnom Vijetnamu 1975. godine, viđen je poslednjih nedelja u Avganistanu.
Ispostavilo se da su dve zemlje samo šasija čiji je sadržaj pojela korupcija, stara bolest kojoj su sklone američke države – klijenti (The Economist se takođe seća slučajeva Bosne, Kosova, Iraka i Haitija).
Korupcija se obično definiše kao zloupotreba moći za privatne interese. Njegov najjednostavniji oblik je mito, napojnica.
„Od izvoda iz matične knjige rođenih do izvoda iz matične knjige umrlih i svega što je u sredini, morate nekoga podmititi za sve“, rekao je bivši afganistanski diplomata Ahmet Katavazai, koji je otpušten jer je naveo svoju vladu kao izvor korupcije.
Ali bakšiš je najmanja pretnja.
Kako svaka vlada i lokalna služba donose koristi i šanse za mito, ti se poslovi počinju kupovati.
Katavazai kaže da je sa 100.000 evra u Avganistanu postao šef regionalne policije.
Korumpirane mreže postojale su i pre dolaska Amerikanaca, ali umesto da ih razotkriju, samo su ih ojačale, plaćajući lokalnim bogovima rata za mir.
„Oni koji su dole u sistemu daju novac onima gore i to ide do vrha. Sa druge strane, zaštita odozgo prema dole se šalje onima koji daju novac, baš kao što klasična mafija funkcioniše“, kaže se u izveštaju Transparensi 2015.
Poseban problem je što američki intervencionizam predvode vojna lica koja ciljaju na kratkoročne ciljeve i šalju optimistične izveštaje.
Svakog vojnog komandanta zanima samo šta će se dogoditi u njegovoj devetomesečnoj smeni, kako korupcija ne bi bila iskorenjena.
„Gde god danas pogledate, bujica protekcionističkih osećanja teče. Ako ne saznaju da se prava država ne može izgraditi samo sa dolarima, stvorit će drugu lažnu.“, navodi se u analizi Economista.